Od trenutka kada dijete pruži ruku prema mekanom psećem krznu, rađa se veza koju je teško opisati riječima. Pas i dijete mogu postati nerazdvojni prijatelji, učiti jedno od drugoga, dijeliti nježnost, igru i osjećaj sigurnosti. No, taj odnos zahtijeva promišljen pristup, dobru pripremu i jasno postavljene granice – kako bi bio siguran, zdrav i ispunjen pozitivnim iskustvima.

U nastavku donosimo kako djeca i psi mogu graditi odnos uzajamnog povjerenja, koje su koristi za dijete te kako roditelji mogu doprinijeti sigurnom suživotu.

Prvi susret – ključni trenutak

Bez obzira imate li već psa i stiže beba, ili obrnuto – najvažniji je prvi kontakt. Pas, kao izrazito osjetljivo biće, odmah osjeti promjenu u dinamici doma, dok dijete često reagira nepredvidivo. Upravo zato, prvi susret mora biti miran, pod nadzorom odrasle osobe, uz puno strpljenja i navođenja s obje strane.

Stručnjaci savjetuju:

• nikada ne forsirati kontakt, već dopustiti psu i djetetu da se prirodno zainteresiraju jedno za drugo

• koristiti smireni ton i pozitivne riječi kako bi pas situaciju povezao s nečim ugodnim

• uvijek biti prisutan i nikad ne ostavljati dijete i psa same bez nadzora, bez obzira koliko su "dobri"

Djeca uče uz pse – više nego što mislite

Istraživanja pokazuju da djeca koja odrastaju uz psa često imaju razvijeniju empatiju, odgovornost i socijalne vještine. Već u najranijoj dobi dijete uči kako se odnositi prema biću koje komunicira drugačije – razvija osjećaj za neverbalnu komunikaciju, uči brinuti se o drugome i prepoznaje potrebe i raspoloženja.

Šetnje s psom potiču tjelesnu aktivnost, što je posebno važno u digitalno doba kada su djeca sve manje u pokretu. Također, psi često služe kao emocionalna podrška – slušaju bez osuđivanja, tješe kad je teško i pružaju osjećaj sigurnosti.

Za djecu s posebnim potrebama (npr. autizmom), terapeutski psi mogu biti most prema svijetu koji im je teško razumljiv. Postoje brojni primjeri gdje je pas potaknuo govor, smirio agresivna ponašanja ili pomogao u učenju osnovnih socijalnih pravila.

Pas nije igračka – uloga roditelja je ključna

Roditelji imaju presudnu ulogu u oblikovanju odnosa između psa i djeteta. Prije svega, moraju poučiti dijete pravilnom ponašanju prema psu:

• ne vući ga za rep ili uši

• ne ometati ga dok jede ili spava

• ne vikati na njega niti ga uznemiravati

S druge strane, pas mora biti socijaliziran, naučen toleranciji i osnovnim naredbama poput „sjedi“, „čekaj“ i „pusti“. Psi koji nisu sigurni u prisutnosti djece, mogu reagirati nelagodno – i zato je važno s njima raditi postepeno, uz nagrade i pozitivno pojačanje.

Roditelji bi također trebali:

• nadgledati svaku igru, posebno kod male djece

• postaviti zone sigurnosti, poput mjesta gdje se pas može povući kad mu treba mir

• voditi brigu o higijeni, posebno ako je dijete još malo i sklono stavljanju svega u usta

Koji psi su najbolji za djecu?

Iako pasmina nije presudan faktor, neke su poznate po svojoj tolerantnosti, strpljenju i bliskosti s djecom. To su, primjerice, zlatni retriver, labrador, kavalirski španijel, pudla, bigl i bernski planinski pas. No, i mješanci iz skloništa često su sjajni obiteljski psi – uz dobru procjenu temperamenta.

Prijateljstvo koje oblikuje djetinjstvo

Odrastanje uz psa može biti jedno od najljepših iskustava koje dijete nosi kroz život. Pas nije samo ljubimac – on postaje član obitelji, tihi učitelj i najbolji prijatelj. No, da bi to prijateljstvo bilo sigurno i trajno, odrasli moraju preuzeti odgovornost za vođenje, nadzor i edukaciju – i psa i djeteta.

Jer, kada pas nježno položi glavu u krilo djeteta, a dijete ga pogladi i nasmije se – tada znamo da je stvoren savez koji će trajati cijeli život.

• Mjesto:
• Županija: