Terapijski psi postaju sve važniji dio sustava podrške u domovima za starije, rehabilitacijskim centrima, školama, vrtićima i bolnicama. Njihova prisutnost dokazano smanjuje stres, ublažava simptome depresije, potiče socijalizaciju i pozitivno utječe na mentalno i fizičko zdravlje korisnika. No ne može svaki pas postati terapijski pas. Iza tih smirenih, prijateljskih pasa koji strpljivo sjede pokraj nepoznatih ljudi i dopuštaju im da ih maze, krije se pažljiv odabir, socijalizacija i trening.

U ovom članku donosimo koje osobine čine psa pogodnim za terapijski rad, kako ih prepoznati već u ranoj dobi i zašto je važna suradnja između vlasnika, trenera i stručnjaka.

 
Što su zapravo terapijski psi?
Terapijski pas nije isto što i pas vodič ili službeni pas za pomoć osobama s invaliditetom. Terapijski pas radi uz pratnju svog vodiča (obično vlasnika) i sudjeluje u strukturiranim posjetima korisnicima koji imaju emocionalne, socijalne ili zdravstvene potrebe.

Terapijski psi ne zamjenjuju terapeute, ali njihov utjecaj je snažan – oni olakšavaju komunikaciju, stvaraju osjećaj sigurnosti i bliskosti, potiču kretanje kod osoba s tjelesnim poteškoćama i donose radost gdje je ona često rijetka.

 
Osobine psa s potencijalom za terapijski rad
Nije važna pasmina, već karakter. Terapijski psi mogu biti mješanci ili čistokrvni, veliki ili mali, mladi ili stariji – ali svi imaju nešto zajedničko: iznimnu stabilnost, toleranciju i emocionalnu povezanost s ljudima.

Evo što tražimo:
Smiren temperament – Pas mora biti uravnotežen, ne reagirati impulzivno ni agresivno, niti se lako uznemiravati zbog buke, novih ljudi ili prostora.

Prijateljski odnos prema ljudima – Voli društvo, traži kontakt, voli se maziti, ne boji se djece, invalidskih kolica, štaka ili bolničkog kreveta.

Visoka razina tolerancije – Mora podnositi dodire, nenadane pokrete, zagrljaje, ponekad i grublje ophođenje djece ili osoba s teškoćama.

Sposobnost ignoriranja drugih pasa i podražaja – U ustanovama gdje radi neće uvijek biti sam – mora ostati usmjeren na osobu, bez konflikta s drugim psima.

Dobro zdravlje i higijena – Terapijski pas mora biti čist, uredan, bez parazita i zaraznih bolesti.

Pouzdan odnos s vodičem – Vodič mora biti osoba u koju pas ima povjerenja i koja zna prepoznati njegove potrebe, stres ili umor.

 
Kako prepoznati potencijal već kod šteneta?
Iako se neki psi mogu trenirati za terapijski rad i u odrasloj dobi, idealno je početi rano – već sa štenetom. Postoje rani pokazatelji koji mogu otkriti ima li pas prirodnu sklonost za takav posao.

🔹 Radoznalost, a ne strah u novim situacijama
🔹 Voli kontakt – dolazi samoinicijativno, traži bliskost
🔹 Brzo uči i reagira na smiren ton glasa
🔹 Nema sklonost pretjeranom lajanje, grickanju ili tjeskobi

Već u dobi od nekoliko mjeseci može se procijeniti osnovni temperament. Programi koji pripremaju terapijske pse često imaju vlastite testove socijalizacije i emocionalne stabilnosti.

 
Trening i socijalizacija – ključevi uspjeha
Pas s potencijalom nije automatski terapijski pas – potreban je sustavan trening, koji može trajati mjesecima. Najvažnije faze uključuju:

Osnovna poslušnost – sjedi, lezi, čekaj, ne, dođi – pod svakim uvjetom
Socijalizacija s djecom, starijima, osobama s invaliditetom
Upoznavanje s nepoznatim prostorima, bolničkim aparatima, mirisima
Simulacije situacija: grljenje, pad predmeta, glasna buka, iznenadne reakcije korisnika
U Hrvatskoj djeluju udruge i centri specijalizirani za obuku terapijskih pasa, kao što su Udruga za pet terapiju Indeficienter, Udruga Sirius, Udruga KOSSP i druge, gdje vlasnici mogu potražiti pomoć i smjernice.

 
Uloga vodiča: ne samo vlasnik, nego partner
Vodič terapijskog psa mora proći edukaciju, jer ne dolazi samo kao „netko tko drži lajnu“. On mora znati prepoznati kada je pas umoran, pod stresom ili mu je neugodno. Također, mora znati postaviti granice u radu s korisnicima i biti odgovoran za sigurnost svih prisutnih.

Dobar terapijski par (pas i vodič) je tim koji se temelji na međusobnom povjerenju, empatiji i strpljenju.

 
Zaključak: Terapeutski pas – više od ljubimca
Psi koji pomažu drugima nisu samo „dobri psi“ – oni su posebni psi s izuzetnom emocionalnom inteligencijom, stabilnošću i predanošću. No iza njih stoje vlasnici koji su prepoznali njihov potencijal, radili s njima i uložili vrijeme i ljubav.

Prepoznati takvog psa znači gledati srcem, ali i s dozom stručnosti. Jer kada pas tiho sjedne kraj starice koja jedva govori, a ona ga pogladi i po prvi put tog dana se nasmiješi – tada znamo da imamo pravog terapijskog psa. I ne, to se ne može naučiti – to se nosi u sebi.

• Mjesto:
• Županija: